Forum P.U.L.S.E magazina

Osjećaj (bes)konačnosti prožima film u kojem (prošlo) vrijeme igra veliku ulogu, ali ga je Scorsese napravio bezvremenim, opraštajući se s “dobrim momcima” ultimativnim gangsterskim remek-djelom do neke eventualne iduće prilike na ovom ili onom svijetu. “Ostavite vrata malo otvorena”.

https://pulse.rs/irac-martin-skorseze/

Nema tu nikakve glorifikacije nasilja; ono je ogoljeno, sirovo, onakvo kakvo i jeste u stvarnosti, svaki bos i svaki hitman i svaki gangster žanje kako je sejao. Mislili su da su veći od života, ali su godine prošle, i kada Frenk Širan u staračkom domu mladoj negovateljici govori o Hofi, ona se zbunjeno mršti. Naravno da ne zna ko je Hofa, a još manje ko je taj zbrčkani, nemoćni starac pred njom. Mislili su da su, Frenk je to ispričao želeći da prenese Hofinu veličinu, veći od Elvisa. Od Bitlsa. Na kraju su svi primili metak ili umrli od bolesti, napušteni i nevažni i bedni. Niko na to nije ni trepnuo.

https://pulse.rs/cujem-da-krecis-kuce/